E Martine moj....
Ne stoj nad mojim grobom i ne budi tužan,
ja nisam tamo; ja ne spavam
ja sam tisuću zahuktalih vjetrova
ja sam dijamantno svjetlucanje snjegova
ja sam suton iznad zrela žita
ja nježna sam jesenja kiša
Kad jutrom se budiš u tišini
ja sam hitra živost u visini
tihih ptica u krugovima što lete
ja meka sam svjetlost zvijezde svake
ne stoj nad mojim grobom i ne plači
ja nisam tamo, od smrti sam jači....
....puno mislim o životu prije, kad si i ti bio ovdje i toliko mi tuge dođe, a nisam jaka da se izborim...... seka
....
brate,
nemogu više ovako, kad će ovo završit? želim da ovo već jednom prestane i dođeš nam..... nemogu ovo shvatit.... ovo je neprirodno....ovolika bol.....uz to sve, danas sam opet susrela tvoj auto...zašto???? baš sam se odjednom morala stvorit na tom mjestu da ga vidim...... kao da se mora dogodit u istoj sekundi na istom mjestu.... možda mi to ti nekakav znak šalješ.....hm, neznam..... ..... opet se bliži taj 18. , treba ga preživit.... to će biti godina i pol bez tebe, ....to je strašno puno, zar smo uspjeli toliko izdržati bez tebe....nevjerovatno.... volim te....
...jako je bolan život bez tebe..
....netko gore vidi sve,
niti kunem, niti sudim,
moje ukrali su sne,
pa se tužna srca budim.......
slomljena...
anđelu moj, toliko sam uz svu ovu bol šokirana i slomljena,,,,, tvoj spomenik su izlupali čekićem po noći,,..kako su mogli najsvetije nam mjesto dirati, pa nikad nikom nisi ništa napravio, ništa nažao učinio.....kako se ne boje Boga dragog? to ti je očito rođendanski poklon..... a čudimo se kako si poginuo, pa evo kad im smeta tvoj spomenik tako si i ti ljubavi im smetao...mislim, neznam drugi razlog,,,ne razumijem ne kužim..... zašto? zašto te ne puste na miru? na sreću odmah su došli ti ljudi koji su ti pravili spomenik i napravili sve kako je i bilo....neznam braco šta napravit, kako im stat na kraj.... neznam.... neznam....
volim te jako ....seka
tvoj rođendan, a tebe nema....
Brate,
danas je za nas jako tužan i bolan dan, danas je trebao biti tvoj 25. rođendan, a mi umjesto da slavimo, mi na tvoj grobić nosimo cvijeće i svijeće i ostavljamo svoje suze, jer ti samo to možemo sada pokloniti.... donjeli smo ti tortu od cvijeća....stavit ću ti slikicu na blog od tvoje tortice..... ja se nadam da si mi negdje sada sretan, jer danas je tvoj dan.... i ne bi mi trebao biti tužan....
Samo Bog zna kolika je tuga u našim srcima zbog tebe.....
ANĐELU, SRETAN TI ROĐENDAN!!!! Beskrajno mi nedostaješ! Seka
zvat ću te......
Pobjeći ću koliko me noge nose,preko moje ravnice,preko rijeke, duboko u srce šuma stoljetnih što tajnu života znaju.
Podignut ću glavu visoko k nebu i raširiti ruke čekajući tebe u zagrljaj.
Iz petnih žila vikat ću,zvat ću ti ime, sve dok u meni glasa bude, sve dok u meni život kuca.
Zvat ću te , Brate!
Imenom tvojim, možda me tada čuješ, samo da mi kažeš
ZAŠTO SI OTIŠAO?
Želim zahvaliti svima koji su na taj preteški dan bili uz nas, koji su s nama suosjećali, uistinu ni sekundu taj dan nismo bili sami...ujutro u 8 je bila misa za tebe brate, puna crkva i navečer do 23 h stalno je netko bio kod nas, a sutradan su došli nam tvoji prijatelji s posla tako da smo nekako braco preživjeli...preteško je bilo, duša nam se parala.....prepuno je bilo cvijeća i svijeća, al zato sutra kad sam ti došla, već je nedostajao veliki paket lampiona i dva aranžmana, nevjerovatno da netko može krasti s groblja, iskreno nisam vjerovala u to i sad sam šokirana, pa zar se to kod nas događa, kak netko može uzeti nešto tvoje....
hm,to me nije toliko pogodilo koliko je ova situacija šta smo doživili par tjedana prije tvoje godišnjice? znam svaku crtu na tvom kamenu...to mi je svetinja i stalno ga brišem, pazim,......da bi čak "nekom smetao" i tvoj spomenik, PA GA JE TUPIM PREDMETOM IZGREBAO...toliko nisko da se mogu ljudi spuštati nevjerovatno.....mislim, bez riječi.....
Braco, odlazim, laku noć, sutra počinje novi radni tjedan..... pa pa ! seka
365 dana bez tebe!
To nebo plače u mojim očima
dok tišina skriva u tami sjenu.
A tuga kuca na mojim vratima
noseć na dlanu suzu njemu.
Život! -Zar prođe?
Ko treptaj nestašnog oka.
Zar više ne postoji
Brat moj?!
Godina dana bez tebe braco moj..........
Neznam kako dalje....stalno su mi u glavi tvoje riječi, ma nemože se to meni dogoditi.....a u biti šta ako se i dogodi, bolje mlad bit će veća sahrana, zamisli koliko cvijeća i svijeća bi imao...a ja se odmah naljutim, nisam volila nikad o tome pričati...a ti si kroz šalu često znao o tome .....i dogodilo se to što se dogodilo..dogodilo se bez ikakvog upozorenja.,samo si odjednom istrgnut -nestao s ovog svijeta!.... .i godina dana prošla....i ti si meni zatrpan sa svijećama i cvijećem. ...baš onako kako si želio.....ne vidim tvoj grobić.....toliko ljudi nam je danas došlo, ni sekundu nismo bili sami...
....joj anđelu moj, kad bi bilo riječi za opisati tugu, možda bi mi bilo lakše, a ovako je svaki dan nova borba....
...oprosti dušice moja, nemogu ti više pisati, prejako me boli, nemogu danas, nemogu...... volim te najviše! *seka*
bliži se 18.08....
BRATE,
nemogu uopće funkcionarti, došao je i taj grozni mjesec.....mjesec kada su mi te uzeli........toliko se bojim toga dana......neznam kako sam godinu dana već bez tebe preživjela ....nevjerujem još da je godina dana prošla.... jučer sam išla u "Posavsku" i govorim ženi datum, ali sam šokirana i nevjerujem 18.08.2008.18.08.2009....još te čekam, sve je varka.....
daj mi braco snage na taj dan, neznamo kako ćemo to preživjeti.......?
sjećanje....
Nikako ne želim brate zaboraviti da je danas tvom prijatelju godina dana od kad je otišao s ovog svijetu, .....sjećam se dobro kad si došao sa sahrane kako si bio slomit i govorio mi koliko je to strašno...stalno ti je Markov otac bio pred očima...nikad nisi vidio,, nisi imao priliku vidjeti oca kako ispraća svog sina na vječni počinak...koliko tuge,bola,jauka.....i nije bilo ni mjesec dana i ti si nas napustio....par puta sam se našla s Markovom majkom, spojio nas je Vaš odlazak-nažalost. jedino takvi ljudi koji to proživljavaju mogu nas razumijeti, drugi nitko....mogla bih s Markovom mamom razgovarat 24 sata,,,,,danas sam posjetila Markov grob...i gledam okolo gdje si mi ti stajao prije godinu dana,,,,prije godinu dana bio si mi živ....ja se nisam sjećala baš Marka....a ti meni došao i pričaš " ma to ti je seko onaj što me za maturante stalno grlio i ljubio"...zlato moje, i sad ste mi sigurno zagrljeni zajedno u raju....
Marko Ferić 21.07.2008-21.07.2009.
Markić čuvaj mi mog bracu......
...nikako ne zaboravljam ni Branu....
Branimir Vugdelija 21.07.2007-21.07.2009.
Gdje li je toj dolini suza kraj?
Tako me rani ovaj život moj.
Od rođenja sam osuđena na patnju,
na suze gorke i na bol....
Ma što li za mene suza znači?
Ona za mene pojava nije.....
Ona za mene ne postoji ponekad,
Ona je svakodnevnica moja.....
Suza je za mene kao pero meko
prekrasnog krila lastavice.
Suza je za mene kao cvijet maslačka,
koji i najtiši povjetarac otpuhati može.
Suza je za mene kao list na vjetru jesenjem.
To je istina moja, to je suza za mene,
i ona neprestano živi u meni i neumorno
trga moju već ionako izranjavanu dušu.
Nije suza samo onaj čas kad ti u oku
nešto sja poput bisera ili dijamanata.
Ili kad se nešto cakli na obrazu tvome
poput najljepšeg kristala.
Nitko ne vidi moje suze, ali one su tu.
Da, tu su, ovoga časa i dok olovku
u ruci držim i ispisujem ova slova.
Ona je kao trn koji se izvaditi ne može.
Moje srce čezne za srećom, čezne za mirom,
čezne za radošću i boljim sutra, ali onda se toga časa
pojavi ta prokleta bol, to prokleto razočaranje i opet
dolazi ona, suza od koje pobjeći ne mogu.
O, moj Bože gdje li je toj dolini suza kraj?
samo ti znaš put do tamo i zato te
na koljenima žarko molim ....
Dotakni moje srce primi me za ruku,
i povedi me do mjesta svetog.
Da na rajskom polju uberem cvijet mira
i cvijet sreće, a zatim da ih zasadim u vrtove
tužnog i uplakanog srca.
Brate moj, polako se bliži i taj grozni mjesec, polako se bliži i 18.08....uskoro će biti i godina dana kako te nema....vrijeme prolazi, a tuge je sve više, vrijeme ne lječi kako kažu, što dalje sve više boli......jer nam strašno nedostaješ.....strašno boli kad je tvoja stolica prazna, tvoj tanjur netaknut..... kupujem stalno slatkiše koje si najviše volio.....a nema ih tko sa mnom papat... preteško je živjeti bez tebe..... strašno te voli tvoja seka....!
...godišnjica je bila i Uni, koja je imala 24 godine kao i moj braco kad je napustila ovaj svijet, zapalila sam svijeću za Unu kod svoga brata.....
01.07.2006-01.07.2009.
|
